Tekst „Protiv liberala“ prvo je delo Armina Molera koje je prevedeno na srpski jezik. Moler je nemački filozof koji je pripadao desničarskoj struji, te ne čudi to što, kako u pogovoru knjige kaže Кarlhajnc Vajsman, danas ne važi za uticajnog intelektualca, čak ni u nemačkim krugovima.
Prva naučna studija srpskog stručnjaka međunarodnog akademskog renomea koja se bavi ideološkom i religijskom zloupotrebom književnog dela nobelovca Ive Andrića.
Deset godina posle prvog, pred čitaocima je drugo i prošireno izdanje Đurkovićevog uvoda u problematiku konzervativizma. Knjiga je sada šira i sveobuhvatnija, odmerenija i razuđenija.
Činjenice da je Ernst Jinger predvideo planetarnu vladavinu tehnologije (u knjizi „Radnik“ 1932) i ujedinjenje Evrope kao zajednice budućnosti, svrstavaju ga danas u najznačajnije evropske mislioce.
Ponovno objavljivanje na srpskom jeziku, sada kao samostalne knjižice, Vinkelmanove hrestomatije Veberovih tekstova pod naslovom „Racionalna ustanova države i moderne političke partije i parlamenti (Sociologija države)“ značajno je iz dva razloga. Prvi leži u tome što se time konačno razbija ona celina Privrede i društva koja je na ovim prostorima – prvenstveno iz prevoda četvrtog izdanja na srpski jezik iz 1976. – važila kao neupitna. Deo koji je najmanje spadao u Privredu i društvo konačno je izvučen iz tog konteksta, postao je (kako mu i dolikuje) samostalna celina i od sada može biti tretiran onako kako njegova priroda nalaže: kao jedan pogled na Veberove političke stavove. Pred domaćim izdavačima sada stoji krupan zadatak da nastave sa daljom dekompozicijom onoga što je do sada važilo kao spis Privreda i društvo i da domaćoj čitalačkoj publici približe ovaj spis – ili barem njegove najvažnije delove – onako kako je on odnedavno ugledao svetlo dana u Veberovim Sabranim delima. (Prof. dr Aleksandar Molnar)
Na koji način Veber argumentuje i ilustruje navedene oblike vlasti i moći čitaoci će moći podrobnije da se obaveste u novomsrpskom izdanju njegovih za života neobjavljenih rukupisa koji su svojevremeno štampani pod ne baš intrigantnim nazivom Privreda i društvo. Valja imati u vidu da je reč o nedovršenim rukopisima, tako da brojna ponavljanja istih ili sličnih teza, smeštena u već različite pojmovne kontekste, u pojedinim trenucima predstavljaju teško premostivu prepreku za savremenog čitaoca sviklog na sažeta izlaganja i gotove zaključke.