Pored Wolfharta Pannenberga i Eberharda Jüngela, Moltmann je svojim knjigama utro nove putove za teologiju. Bez pretjerivanja i lažne skromnosti možemo reći da je Jürgen Moltmann otac suvremene političke teologije. Bez njega ne bi bilo ni jedne od takozvanih ‘teologija genitiva’ kao što su teologija oslobođenja, rada ili pak revolucije itd. Bez njegove prve knjige koja je napisana u predvečerje burne 1968. ne bilo ni crnačke teologije oslobođenja, niti bi mujerista ili pak feministička teologija bile ono što su bile kasnih sedamdesetih i osamdesetih prošlog stoljeća.
Premda će reći da je Raspeti Bog njegovo najcjelovitije i zapravo najbolje djelo, Teologija nade ostaje krucijalno djelo koje služi za sustavno razumijevanje Moltmannove misli. Ona je na jedna način Moltmannova ispovijed vjere i teološka arheologija. Naslov knjige to i u potpunosti potvrđuje: Teologija nade – Istraživanja o utemeljenju i posljedicama kršćanske eshatologije.
Što reći o Bogu poslije Auschwitza, zapitat će se mladi Moltmann na povratku iz savezničkog zarobljeništva u kojem je proveo tri godine? Baš će zarobljenički logor biti mjesto u blizini Nottinghama, gdje će mladi njemački zarobljenik početi studirati teologiju. Vidjevši svoje drugove zarobljenike kako propadaju i umiru bez nade, mladi će Moltmann shvati da je tek nada ta motivirajuća snaga koja može prepoznati smisao u patnji.
Boris Gunjević
