Potrebno je pre svega razumeti na koji način je Bog postao čovek. Upravo to i nalazimo u „Prologu” „duhovnog” Jevanđelja svetog apostola Jovana, koji nam daje bogočovečanski „rodoslov” Spasiteljev.
Učenje apostola Adaja je prva knjiga prevedena sa sirijskog jezika. Reč je o anonimnom delu sa početka petog veka, koje pripoveda o dolasku hrišćanstva u grad Edesu.
Analiza razvoja asketskog bogoslovlja u Vizantiji, koju je realizovao o. Georgije Florovski, razotkriva sve puteve i stranputice kojima se kretalo pravoslavno podvižničko mišljenje u prvom periodu svoje istorije. I što je još važnije, podseća da je hrišćanstvo ne samo bogoslužbena već i podvižnička religija, tj. da je put koji vodi ka oboženju liturgisko-podvižnički.
Dr Nikola Knežević polazi od povratka teologije ka pitanju njenog značenja u društvenom i „političkom“ kontekstu. Ovi navodnici u „političkom“ ilustruju nam koliko je težak i odgovoran zadatak bio pred njim. Na autoru je bilo – i on je to uspešno učinio – da ih skine, da „političnost“ teologije disertuje, objasni i odbrani pred licem teologije, ali i pred licem društva. (Prof. dr Darko Đogo)
U najširem okviru, odgovarajući na moguća pitanja o važnosti potvrdno-odrečnog bogoslovlјa u kontekstu istinskog načina postojanja Pravoslavne Crkve, upravimo naše nadsvetske sile uma ka horizontima biblijsko-svetootačke, odnosno crkvene projekcije božanskog načina postojanja lјudi. Jedino u tom pravcu možemo prepoznati svaki relevantni bogoslovski iskaz koji zapravo predstavlјa egzistencijalni izazov preko koga iskreni bogotražitelј nikada ne može ravnodušno preći. (Predrag Petrović)
Svaki ideal se odnosi na oblast želateljnog. Sa druge strane, religija u čovekovom životu po preimućstvu ima praktični značaj. Čoveka religioznim ne čini teorijsko traženje rešenja zagonetke stvaranja sveta, nego žudnja za spasenjem, stremljenje ka dostizanju dobara koja zadovoljavaju najdublje potrebe njegovog duha.