Vizantija XV veka olako se shvata kao anahroni zaostatak antičkog vaseljenskog carstva, čija su jedina dostignuća doprinos helenske književnosti razvijanju ideja humanizma i renesanse i očuvanje pravoslavlja od uticaja katolicizma. Tu pretpostavku uspešno pobija ugledna istoričarka Tonja Kjusopulu.
U okviru višegodišnje saradnje Centra za ruske i istočnoevropske studije „M. Jovanović“ Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i Moskovskog državnog univerziteta M.V.Lomonosov nudimo čitaocu prevod najnovije knjige dr Olega Ajrapetova, vodećeg ruskog stručnjaka za Prvi svetski rat i istoriju spoljne politike Ruske imperije.
Istorija, vreme i pamćenje, koja se bavi problemima pamćenja, istoriografije i velikih naracija, počev od mitske svesti, hrišćanske teologije i modernih zapadnjačkih teorija o smislu postojanja, opisala je puteve u istorijsko vreme.
Pokušaj razumevanja istorije Balkana, njegovih političkih, ideoloških, ekonomskih, društvenih i kulturnih problema kao zajedničkih, pomaže boljem i dubljem razumevanju realnosti, međusobne zavisnosti istorije i tla, pa čak i razumevanju istorije ovog nemirnog područja danas. Otvorivši nova polja istraživanja Balkana, autor je uputio svojevrstan izazov savremenoj svetskoj i domaćoj istoriografiji.
Dvojica uglednih i učenih vizantologa poduhvatili su se zadatka da u sažetom obliku kažu mnogo toga, iznoseći sopstvene poglede na vizantijsku prošlost, profilisane dugim iskustvom naučnog i pedagoškog rada.
Knjiga je posvećena jednoj od najvećih epoha srpske istorije. Doba kralja Petra I Karađorđevića, uoči samog Prvog svetskog rata, donelo je opšti preporod i izuzetna dostignuća u nauci, književnosti, umetnosti, muzici, politici, vojnoj veštini. Ona i danas jesu, i mogu da budu, uzor svakog duhovnog pregnuća u srpskoj kulturi.