Srpska filosofija imala je u prošlosti dva velika početka – istočni (srednjovekovni) i zapadni (moderni) – i u okviru njih neke manje. Posle ratnog društveno-političkog prevrata [1945], marksizam je postao državna ideologija, a marksistička filosofija je marginalizovala sve druge. Ova knjiga posvećena je upravo tom novom početku u istoriji srpske filosofije.
Radovi sakupljeni u ovoj knjizi nastajali su u proteklih desetak godina i organizovani su po uzoru na moju raniju knjigu Filosofska delta (Beograd, 2009). I ovde je, naime, reč o četiri savremena srpska filosofa, pri čemu se usredsređujemo na onaj segment njihove stvaralačke aktivnosti koji je znatnim delom vremenski situiran u razdoblje između dva svetska rata.
„Averinceva odlikuje sjajno, izvorno poznavanje patristike; vrlina, danas sve ređa u istočnoevropskoj nauci, gde se iz ideoloških razloga, nepotrebno, a veoma štetno, zanemaruje svetootačka i uopšte crkvena tradicija u idejama i umetnosti – kao da to nije neotuđiva kulturna baština evropske civilizacije.“ (Akademik Dimitrije Bogdanović)
Iza esejističkih pokušaja, opita, skriva se nešto radikalno apstraktno, što nas povlači uvis, da bi nas potom (jer ko visoko leti, nisko pada!) hitro bacila u čeljusti konkretnog.
U Logici i teologiji su sabrani svi Žunjićevi relevantni rezultati istraživanja vizantijske filosofije, koja je igrom slučaja započeo u leto 1975. godine. Žunjićeva knjiga je, svakako, najznačajniji rad o filosofiji Jovana Damaskina napisan na srpskom jeziku, ali i jedan od najboljih filosofskoistorijskih istraživanja njegove Dijalektike uopšte