Naš davnašnji utisak da su Kišova beletristika i esejistika prožete filosofijom, zapravo je posledica prisustva određenih metafizičkih tema, o kojima je tako često govorio u svojim intervjuima. On je, međutim, ovim temama pristupao na način umetnika, književnika, „pučkog“ a ne profesionalnog filosofa. (Ilija Marić)
Srpska filosofija ne postoji u jačem smislu, kao svojevrsna nacionalna filosofija, nego samo u slabijem smislu, kao osobena recepcija filosofskih tokova razvijenijih naroda.
Iza esejističkih pokušaja, opita, skriva se nešto radikalno apstraktno, što nas povlači uvis, da bi nas potom (jer ko visoko leti, nisko pada!) hitro bacila u čeljusti konkretnog.
„Averinceva odlikuje sjajno, izvorno poznavanje patristike; vrlina, danas sve ređa u istočnoevropskoj nauci, gde se iz ideoloških razloga, nepotrebno, a veoma štetno, zanemaruje svetootačka i uopšte crkvena tradicija u idejama i umetnosti – kao da to nije neotuđiva kulturna baština evropske civilizacije.“ (Akademik Dimitrije Bogdanović)
U ovoj knjizi prikazane su vodeće škole tumačenja mitologije: njihove teorije, metode, stanovišta i mane. Svaka škola predstavljena je delima jednog ili dvojice istaknutih predstavnika ili utemeljivača. Njihove teorije su objašnjene, smeštene u društveni i istorijski kontekst kojem pripadaju i potom kritikovane. Njihovi postupci analize opisani su, pokazani na primerima i problematizovani.