Reći „ja sam hrišćanin“ za njega je bilo isto tako nemoguće kao i reći: „ja sam dobar, ja sam blagorodan“. Savest ga je gonila u Sibir da bi bar nekako olakšao sudbinu stradalnika. U svakom času dana i noći on je ostajao lekar koji se odazivao na svaki poziv i besplatno lečio seljake i sve one koji su mu se obraćali. On je bio hrišćanin čak i da sebe tako nije nazivao… Ovo je izbor takvih priča.
Ovaj vanvremenski prikaz generacijskog sukoba tokom društvenih promena, slikovito opisuje razdor između stare ruske aristokratije i mladalačkog radikalizma širom države u devetnaestom veku i nagoveštava nadolazeću revoluciju.
Ivana A. Iljina krase neke osobine koje su vrlo retke kod filosofa. Njegove misli su duboke ali jasne, izložene precizno i bez suvišnih reči, a njegov stil pisanja je prefinjen.