U pogledu javne uloge religije, autor naglašava kako danas postoje tri glavne opcije: pozlaćena verzija religijskog totalitarizma; rđavi oblici sekularističkog ekskluzivizma, bez obzira je li reč o samoproglašenom liberalnom ili iliberalnom obliku; anarhični egzodus ‘Crkve kao alternativne države’ iz Egipta obe ove pozicije. Autor tvrdi da ništa od ovoga nije prihvatljivo već da, umesto toga, hrišćani danas trebaju da zagovaraju pluralistički politički liberalizam.
„Volf pokazuje da teologija – teologija koja inzistira da je vrijeme misliti na Boga te vjeru u Boga uključiti u svoje društvo – posjeduje jedan od ključeva budućnosti našega svijeta, zadržavajući pri tome poniznu samokritičnost, onu moltmannovsku ozbiljnu i angažiranu nadu u neočekivani Božji dolazak, u njegovo izbavljenje i blagoslov, u naš današnji, stari i sukobima umorni, ali jedini naš i Božji svijet.“ (I. Šarčević)
