Knjigu Oskara Kulmana, koja je otkad se pojavila nezaobilazna lektira svih teologa koji se ozbiljno bave problemom bogosluženja Crkve, čine dve po svemu izuzetne studije Osnovne odlike ranohrišćanskog bogosluženja i Evanđelje po svetom apostolu Jovanu i ranohrišćansko bogosluženje.
Ukoliko postoji ličnost, čije je celokupno bogoslovsko stvaralaštvo i čitav život obeležen Evharistijom Crkve, onda to zasigurno jeste otac Aleksandar Šmeman. U zborniku Evharistijsko bogoslovlje sabrani su njegovi najznačajniji radovi koji se bave pitanjem Evharistije.
Potrebno je pre svega razumeti na koji način je Bog postao čovek. Upravo to i nalazimo u „Prologu” „duhovnog” Jevanđelja svetog apostola Jovana, koji nam daje bogočovečanski „rodoslov” Spasiteljev.
Analiza razvoja asketskog bogoslovlja u Vizantiji, koju je realizovao o. Georgije Florovski, razotkriva sve puteve i stranputice kojima se kretalo pravoslavno podvižničko mišljenje u prvom periodu svoje istorije. I što je još važnije, podseća da je hrišćanstvo ne samo bogoslužbena već i podvižnička religija, tj. da je put koji vodi ka oboženju liturgisko-podvižnički.
Srpski čitalac će u u ovoj Kulmanovoj knjizi naći naučno korektan sistematski pregled novozavetnih iskaza o državi, počev od Jevanđelja do Otkrivenja Jovanovog, paradigmatski izvedenu egzegezu tekstova, jasan tok misli i utemeljene zaključke. (Predrag Dragutinović)