Svaki ideal se odnosi na oblast želateljnog. Sa druge strane, religija u čovekovom životu po preimućstvu ima praktični značaj. Čoveka religioznim ne čini teorijsko traženje rešenja zagonetke stvaranja sveta, nego žudnja za spasenjem, stremljenje ka dostizanju dobara koja zadovoljavaju najdublje potrebe njegovog duha.
Analiza razvoja asketskog bogoslovlja u Vizantiji, koju je realizovao o. Georgije Florovski, razotkriva sve puteve i stranputice kojima se kretalo pravoslavno podvižničko mišljenje u prvom periodu svoje istorije. I što je još važnije, podseća da je hrišćanstvo ne samo bogoslužbena već i podvižnička religija, tj. da je put koji vodi ka oboženju liturgisko-podvižnički.
Učenje apostola Adaja je prva knjiga prevedena sa sirijskog jezika. Reč je o anonimnom delu sa početka petog veka, koje pripoveda o dolasku hrišćanstva u grad Edesu.
Ukoliko postoji ličnost, čije je celokupno bogoslovsko stvaralaštvo i čitav život obeležen Evharistijom Crkve, onda to zasigurno jeste otac Aleksandar Šmeman. U zborniku Evharistijsko bogoslovlje sabrani su njegovi najznačajniji radovi koji se bave pitanjem Evharistije.
Monografija oca Sergeja N. Bulgakova o ikoni i njenom poštovanju je prvi ozbiljan teološki rad na tu temu nakon više od hiljadu godina, i u mnogim aspektima on još uvek predstavlja najznačajnije dogmatsko istraživanje ovog problema.