Potrebno je pre svega razumeti na koji način je Bog postao čovek. Upravo to i nalazimo u „Prologu” „duhovnog” Jevanđelja svetog apostola Jovana, koji nam daje bogočovečanski „rodoslov” Spasiteljev.
Sergej S. Averincev, vodeći pravoslavni intelektualac našeg doba, uspeo je da krajnje sažeto, pregledno, precizno i jasno predstavi hrišćanstvo 20. stoleća.
Knjiga Svet i Sveto demonstrira eklatantnu duhovno-intelektualnu samosvest i tačku u kojoj teološka paradigma dostiže svoj vrhunski izraz zarad reverzibilnog procesa osvetovljavanja i povratka Bogu.
Svaki ideal se odnosi na oblast želateljnog. Sa druge strane, religija u čovekovom životu po preimućstvu ima praktični značaj. Čoveka religioznim ne čini teorijsko traženje rešenja zagonetke stvaranja sveta, nego žudnja za spasenjem, stremljenje ka dostizanju dobara koja zadovoljavaju najdublje potrebe njegovog duha.
Ukoliko postoji ličnost, čije je celokupno bogoslovsko stvaralaštvo i čitav život obeležen Evharistijom Crkve, onda to zasigurno jeste otac Aleksandar Šmeman. U zborniku Evharistijsko bogoslovlje sabrani su njegovi najznačajniji radovi koji se bave pitanjem Evharistije.
Analiza razvoja asketskog bogoslovlja u Vizantiji, koju je realizovao o. Georgije Florovski, razotkriva sve puteve i stranputice kojima se kretalo pravoslavno podvižničko mišljenje u prvom periodu svoje istorije. I što je još važnije, podseća da je hrišćanstvo ne samo bogoslužbena već i podvižnička religija, tj. da je put koji vodi ka oboženju liturgisko-podvižnički.