Možda niko nije snažnije i upornije od Pjera Adoa, sa većom akribijom i posvećenošću, branio ideju po kojoj filozofija nije tek apstraktna disciplina, već način života, svojevrsna duhovna vežba koja nas drži čvrsto privezanima za život. Kao jedan od najvećih znalaca antičke filozofije, on se ovoj temi najčešće vraća proučavajući antičke modele, a pre svih Sokrata i stoike. Jer, niko nije više od stoika filozofiju utkao u svakodnevni život, u odnos prema bolu, nemaštini ili luksuzu, prema onome sa čim se neprestano svakodnevno susrećemo. No, i Marko Aurelije, car, bio je filozof stoik. Utoliko se pitanje o filozofiji kao duhovnoj vežbi seli sa ravni običnog čoveka, ili običnog filozofa, na ravan vrhovne moći koja uključuje i elemente sa kojima se svakodnevni život ne susreće.
U drugom delu ove knjige, Ado će, između ostalog i kroz razgovore, te osvrtom na filozofe poput Ničea ili Kjerkegora, ideju o filozofiji kao načinu života da provuče i kroz savremenije perspektive.
