Sergej S. Averincev, vodeći pravoslavni intelektualac našeg doba, uspeo je da krajnje sažeto, pregledno, precizno i jasno predstavi hrišćanstvo 20. stoleća.
Analiza razvoja asketskog bogoslovlja u Vizantiji, koju je realizovao o. Georgije Florovski, razotkriva sve puteve i stranputice kojima se kretalo pravoslavno podvižničko mišljenje u prvom periodu svoje istorije. I što je još važnije, podseća da je hrišćanstvo ne samo bogoslužbena već i podvižnička religija, tj. da je put koji vodi ka oboženju liturgisko-podvižnički.
Potrebno je pre svega razumeti na koji način je Bog postao čovek. Upravo to i nalazimo u „Prologu” „duhovnog” Jevanđelja svetog apostola Jovana, koji nam daje bogočovečanski „rodoslov” Spasiteljev.
Ukoliko postoji ličnost, čije je celokupno bogoslovsko stvaralaštvo i čitav život obeležen Evharistijom Crkve, onda to zasigurno jeste otac Aleksandar Šmeman. U zborniku Evharistijsko bogoslovlje sabrani su njegovi najznačajniji radovi koji se bave pitanjem Evharistije.
Teologija jednog teologa, dostojnog svog imena, ne može biti drugo do sami pokret njegovog uma i ljubavi, dok tražeći istinu o Bogu izučava Sveto Pismo i posmatra Božija dela. (Etjen Žilson)
Osnovno pitanje kojim se bavi Oskar Kulman, slavni hrišćanski teolog našeg doba, jeste: U kolikoj meri je Isus Hristos osnivač prvobitnog hrišćanskog krštenja?