U ovoj knjizi prikazane su vodeće škole tumačenja mitologije: njihove teorije, metode, stanovišta i mane. Svaka škola predstavljena je delima jednog ili dvojice istaknutih predstavnika ili utemeljivača. Njihove teorije su objašnjene, smeštene u društveni i istorijski kontekst kojem pripadaju i potom kritikovane. Njihovi postupci analize opisani su, pokazani na primerima i problematizovani.
Radovi sakupljeni u ovoj knjizi nastajali su u proteklih desetak godina i organizovani su po uzoru na moju raniju knjigu Filosofska delta (Beograd, 2009). I ovde je, naime, reč o četiri savremena srpska filosofa, pri čemu se usredsređujemo na onaj segment njihove stvaralačke aktivnosti koji je znatnim delom vremenski situiran u razdoblje između dva svetska rata.
Kapitalno delo koje nudi celovit uvid u pravce kojima se ide ka savremenoj evropskoj intelektualnoj istoriji i omogućava izučavaocima da uoče ključne odnose unutar te istorije.
Iza esejističkih pokušaja, opita, skriva se nešto radikalno apstraktno, što nas povlači uvis, da bi nas potom (jer ko visoko leti, nisko pada!) hitro bacila u čeljusti konkretnog.
Teologija jednog teologa, dostojnog svog imena, ne može biti drugo do sami pokret njegovog uma i ljubavi, dok tražeći istinu o Bogu izučava Sveto Pismo i posmatra Božija dela. (Etjen Žilson)
Srpska filosofija ne postoji u jačem smislu, kao svojevrsna nacionalna filosofija, nego samo u slabijem smislu, kao osobena recepcija filosofskih tokova razvijenijih naroda.
Naš davnašnji utisak da su Kišova beletristika i esejistika prožete filosofijom, zapravo je posledica prisustva određenih metafizičkih tema, o kojima je tako često govorio u svojim intervjuima. On je, međutim, ovim temama pristupao na način umetnika, književnika, „pučkog“ a ne profesionalnog filosofa. (Ilija Marić)
Kandid je na kraju istoimenog Volterovog romana u dva navrata izjavio da „treba da obrađujemo svoj vrt“. Ovo se može ponoviti i za vrt srpske misli, ali ne tek stoga što, kako veli Turčin u Kandidu, „rad od nas odbija tri velika zla: dosadu, porok i bedu“, nego što je narečeni vrt deo naše tradicije pa njegovim negovanjem dajemo svoj prilog svetskoj misli i ujedno doprinosimo izgradnji našeg identiteta.