Vizantija XV veka olako se shvata kao anahroni zaostatak antičkog vaseljenskog carstva, čija su jedina dostignuća doprinos helenske književnosti razvijanju ideja humanizma i renesanse i očuvanje pravoslavlja od uticaja katolicizma. Tu pretpostavku uspešno pobija ugledna istoričarka Tonja Kjusopulu.
Na vrhuncu svoje naučne karijere akademik Ljubomir Maksimović predstavlja svoja saznanja o vlasti u Vizantijskom carstvu nizom sintetičkih ogleda izvanredne akribičnosti i izuzetne obaveštenosti.