U bitne posljedice II. vatikanskog sabora za teologiju ubraja se i to da je njezino mišljenje i govorenje stalno upućeno na ekumensku dimenziju: premda ono najprije mora crpsti iz dubine crkvene predaje, ne može zaobilaziti ni činjenicu da postoje i drugi načini razvijanja kršćanske baštine koji su mu zadani kao pitanje. Djelo je skup članaka i govora napisanih oko središnje teme – fundamentalne strukture katoličanstva, odnosa s drugim oblicima kršćanstva i osobinama koje razlikuju katoličanstvo od drugih kršćanskih teologija.
