Ivana A. Iljina krase neke osobine koje su vrlo retke kod filosofa. Njegove misli su duboke ali jasne, izložene precizno i bez suvišnih reči, a njegov stil pisanja je prefinjen.
Sergej S. Averincev, vodeći pravoslavni intelektualac našeg doba, uspeo je da krajnje sažeto, pregledno, precizno i jasno predstavi hrišćanstvo 20. stoleća.
Ukoliko postoji ličnost, čije je celokupno bogoslovsko stvaralaštvo i čitav život obeležen Evharistijom Crkve, onda to zasigurno jeste otac Aleksandar Šmeman. U zborniku Evharistijsko bogoslovlje sabrani su njegovi najznačajniji radovi koji se bave pitanjem Evharistije.
Učenje apostola Adaja je prva knjiga prevedena sa sirijskog jezika. Reč je o anonimnom delu sa početka petog veka, koje pripoveda o dolasku hrišćanstva u grad Edesu.
Knjiga Svet i Sveto demonstrira eklatantnu duhovno-intelektualnu samosvest i tačku u kojoj teološka paradigma dostiže svoj vrhunski izraz zarad reverzibilnog procesa osvetovljavanja i povratka Bogu.
Knjigu Oskara Kulmana, koja je otkad se pojavila nezaobilazna lektira svih teologa koji se ozbiljno bave problemom bogosluženja Crkve, čine dve po svemu izuzetne studije Osnovne odlike ranohrišćanskog bogosluženja i Evanđelje po svetom apostolu Jovanu i ranohrišćansko bogosluženje.
Dr Nikola Knežević polazi od povratka teologije ka pitanju njenog značenja u društvenom i „političkom“ kontekstu. Ovi navodnici u „političkom“ ilustruju nam koliko je težak i odgovoran zadatak bio pred njim. Na autoru je bilo – i on je to uspešno učinio – da ih skine, da „političnost“ teologije disertuje, objasni i odbrani pred licem teologije, ali i pred licem društva. (Prof. dr Darko Đogo)