Monografijom Smilje Marjanović Dušanić čitalac dobija u ruke instrument za razumevanje misaonog sklopa srednjovekovnog čoveka. Pred nama je zrelo i značajno istoriografsko delo superiornog znalca, koje rešava neka od ključnih pitanja srpskog srednjeg veka. (iz recenzije akademika Ljubomira Maksimovića)
Knjiga je posvećena jednoj od najvećih epoha srpske istorije. Doba kralja Petra I Karađorđevića, uoči samog Prvog svetskog rata, donelo je opšti preporod i izuzetna dostignuća u nauci, književnosti, umetnosti, muzici, politici, vojnoj veštini. Ona i danas jesu, i mogu da budu, uzor svakog duhovnog pregnuća u srpskoj kulturi.
Vizantija XV veka olako se shvata kao anahroni zaostatak antičkog vaseljenskog carstva, čija su jedina dostignuća doprinos helenske književnosti razvijanju ideja humanizma i renesanse i očuvanje pravoslavlja od uticaja katolicizma. Tu pretpostavku uspešno pobija ugledna istoričarka Tonja Kjusopulu.
Leksikon nas informiše o metodama i disciplinama, o osnovnim pojmovima istorijske nauke, kao i o istorijskim epohama. Svaki pojedinačni prilog nudi ne samo sakupljene informacije već odražava i aktuelne rasprave u ovoj nauci, koje se vode s veoma različitih pozicija i interesa i iz kojih se, iznad svega, jasno vidi da ne postoji opšteprihvaćena slika o istoriji.
Dvojica uglednih i učenih vizantologa poduhvatili su se zadatka da u sažetom obliku kažu mnogo toga, iznoseći sopstvene poglede na vizantijsku prošlost, profilisane dugim iskustvom naučnog i pedagoškog rada.