Crvena konjica

Priče Isaka Babelja opisuju surovu, golu realnost rata, stvarajući tako slike nezamislive svim onima koji nisu proživjeli rat. Poznatije njegovo djelo jeste ‘Crvena konjica’. Iako naišlo na otpore režimske kritike zbog desakralizacije rata i deheroizacije vojnika, to je djelo koje se može svrstati u ratnu književnost, ali nikako usporediti s ostalim djelima te vrste književnosti. I sam Sklovskij za Babelja kaze da ‘jednakom snagom piše o triperima i zvijezdama’ baš zbog načina na koji nam Babelj predstavlja Oktobar. ‘Crvena konjica’ ne veliča rat niti ratne heroje, niti te heroje pokušava naći, ona prikazuje surov život (životarenje) običnog čovjeka, pa bilo da je on vojnik ili građanin, seljak. Ono što još treba istaknuti jeste način na koji to sam Babelj opisuje. Njegove rječi kao da su prožete hladnoćom dok opisuje uriniranje po nekom lešu, ubijanje (klanje), silovanje. Kad na jednom djelu knjige kaže da su silovali neku ženu i on je promatra, jer još nikada u životu nije vidio kako izgleda silovana žena, čitalac može steći utisak kao da se radi o bezosjećajnom ‘putopiscu’ koji je, eto tako, uz put vidio neko silovanje, pa čisto iz radoznalosti posmatra kako ono izgleda.