Premda će reći da je Raspeti Bog njegovo najcjelovitije i zapravo najbolje djelo, Teologija nade ostaje krucijalno djelo koje služi za sustavno razumijevanje Moltmannove misli. Ona je na jedna način Moltmannova ispovijed vjere i teološka arheologija.

Ovo je čarobna knjiga. Zbog nje sam se divio svojoj supruzi Elisabeth. Iz tame zaborava i neuvažavanja u koje ih je protjeralo muško, patrijarhalno tumačenje Biblije, stupaju ‘žene oko Isusa’ u svjetlu vlastite osobnosti, one postaju ‘svoji ljudi’. (…) ‘Biblija je vjerojatno najzanimljivija knjiga ženske emancipacije’, napisala je Elisabeth u svome uvodu. (…) Ova je knjiga u Njemačkoj doživjela devet izdanja i prevedena je na engleski, švedski, talijanski, nizozemski, japanski i korejski jezik (a sada i na hrvatski). (Jürgen Moltmann)

U bitne posljedice II. vatikanskog sabora za teologiju ubraja se i to da je njezino mišljenje i govorenje stalno upućeno na ekumensku dimenziju: premda ono najprije mora crpsti iz dubine crkvene predaje, ne može zaobilaziti ni činjenicu da postoje i drugi načini razvijanja kršćanske baštine koji su mu zadani kao pitanje. Djelo je skup članaka i govora napisanih oko središnje teme – fundamentalne strukture katoličanstva, odnosa s drugim oblicima kršćanstva i osobinama koje razlikuju katoličanstvo od drugih kršćanskih teologija.

Drugi svezak Sjećanja katoličkog teologa Hansa Künga posvećeno je izlaganju njegova života, rada od 1968. do 1980. kao i susretima s teolozima i crkvenim velikodostojnicima koji su obilježili drugu polovicu dvadesetog stoljeća.

Prvi svezak Sjećanja katoličkog teologa Hansa Künga prati njegov životni put do 1969. godine, odnosno netom nakon završetka Drugoga vatikanskog sabora. U svojim Memoarima autor detaljno opisuje teološku scenu (katoličku i protestantsku) dvadesetog stoljeća, a posebno je značajno njegovo opisivanje atmosfere, kao i rasprava na Drugom vatikanskom saboru na kojem je Küng bio jedan o teoloških savjetnika.